Kolumne:
izvini

“Izvini” nije baš uvek čarobna reč – kada se ne treba izvinjavati

Neki ljudi se ne izvinjavaju nikad. Jednostavno misle da nema potrebe jer to ne osećaju, ili su, najčešće prepuni onog pogrešnog, lošeg samopouzdanja. O njima znamo šta mislimo, pa da ih ne pominjemo ovom prilikom više.

Postoji pak mnogo ljudi koji umeju da kažu „izvini“ i da im uopšte nije loše zbog toga,naprotiv. Iskreno „izvini“ pročišćava i olakšava dušu. Postoje i oni koji se previše izvinjavaju,a tu već imamo problem sa nedostatkom elementarnog samopouzdanja, koje mora da se pronađe negde i nekako. A često i taktički grešimo, izvinjavamo se zbog nečega što smo uradili ili mišljenja koje se kosi sa tuđim, a da zapravo to ne mislimo, jer imamo jasan stav. Izvinjavamo se, u stvari, da ne povredimo ili uvredimo drugu stranu. To je sasvim pogrešno. Evo situacija u kojima često grešimo:

– Nikada se ne treba izvinjavati zbog izgovorenog „Ne“. Znati svoje limite je dobro i korisno. Okolina to, jednostavno,mora bez vređanja da prihvati.

– Nikada ne smemo da osećamo krivicu što smo odvojili vreme za sebe. Ili što smo nešto sebi kupili. Svakome je to potrebno,koliko god da obaveza imao. Potreban je ventil i poneka mala radost da bi čovek mogao normalno da živi.

– Ne izvinjavati se zbog onoga što su nam prioriteti. Ljudi kojima je stalo do nas će to uvek razumeti.

– Naročito se ne treba izvinjavati zbog stavljanja tačke na lošu vezu ili prijateljstvo. Sve što nam“cedi“ energiju i emocije, a ne vraća ništa dobro i muči nas – mora da se odbaci. Trpeti nekoga iz sažaljenja je najpogrešnija stvar na svetu.

– Ne treba se izvinjavati kada nešto ne znamo. Priznavanjem da nešto ne znamo pokazujemo da smo snažni i spremni da učimo, što je samo kvalitet.

– Nikada NIKADA se ne izvinjavati za nekog drugog. Svako je odgovoran za svoje postupke.

– Ne izvinjavati se što nismo odmah odgovorili na poruku koju smo pročitali,osim ako ne „gori“. Ne možemo stalno da budemo na raspolaganju za dopisivanje, normalni ljudi to razumeju.

– Nikada se ne izvinjavati za izgovorenu istinu.

– Ne smemo da se izvinjavamo ni kada dosledno sledimo svoje ideje. Što kažu „treba oživeti svoj san, a ne sanjati svoj život“. Zato što imamo svoja načela i stavove ili visoke ciljeve iza kojih stojimo beskompromisno. U okruženjima kao što je naše takav stav odavno među većinom nije popularan, uglavnom se jure neki drugi ciljevi-pa se držanje principa u vezi sa nečim često završi i podsmehom okoline, umesto pohvalom. Ali to je ono za šta oni nama treba da se izvine. Ili „izvinu“, što bi oni rekli.