Kolumne:

VENTil

Sedi, čekaj, zovi …

Preuzeto sa: hiring.workopolis.com

Kupili smo mašinu u prodavnici tehničke robe. Stiže za 3 dana, ide vikend, važi. Ne znamo u koje vreme, jer ne mogu da nam kažu. Vrše isporuku okolo po gradu, pa kad stignu. Ujutru, kad su se javili mi nismo mogli. Posle nismo više znali kada će i da li će. Morali smo da zovemo – i eto ih u 16:50h. Mašina je oštećena. Čuj, oštećena. Karton pakovanja i stiropor ozbiljno pocepani, sama mašina ogrebana. To je morao da bude neki baš jak udarac, naravno da ne želimo da je uzmemo. Doneće nam novu sutra. „Kada?“, pitamo… ipak ne možemo ...

Opširnije...

Sve što je „kućno“ – nije nam strano

Preuzeto sa: arstechnica.com

Nego, drage moje prijateljice i prijatelji, nikako da prokomentarišemo ono deljenje autograma „farmera“ onomad u jednoj šabačkoj osnovnoj školi. Znam, govorilo se po medijima, onoliko. Meni je malo muka da više pominjem državu, regulatorno telo, javnost, organizacije za brigu o deci, mada ni ovog puta nisam čula da je iko javno reagovao. Ono što takođe nisam čula je i komentar na kometar iz škole. Za neupućene, pre nekoliko dana je u jednu osnovnu školu banulo dvoje „selebritija“ (tako se to kaže, zar ne?). Dobro, jedno od njih dvoje je bila roditeljka,pa je povela rieliti – kolegu da ga deca malo ...

Opširnije...

Naše nove džetseterke

Preuzeto sa: theodysseyonline.com

Juče sam na ulici videla ženu koju ne poznajem, ali sam joj dobro zapamtila lice, ima tome 2 godine. Ne po dobru… A zapamtila sam je zato što sam je jednom prillikom posmatrala bar 20 minuta, a misllim i više, kako maltretira prodavce i ceo red ljudi i dece koji se formirao iza. Par dana pred novu godinu, naša najveća prodavnica igračaka u tržnom centru. Red na kasi, ja prva iza nje. Svi u kaputima i jaknama, smoreni od haosa prednovogodišnje kupovine i vrućine. Pune ruke korpi, ono kad odlučiš da ti je lakše da se skuvaš nego još i ...

Opširnije...

GDE NESTADE OSMEH SA REKLAME?

opomena

O modernom “bankarskom ropstvu” možda je bolje i ne počinjati priču, svako ima svoju i uglavnom su sve – tužne. Verujem da je lakše ljudima koji žive u uređenim državama i sa boljim standardom. Kod nas, da bismo za života osetili malo istog – krediti i kamate nabacuju takvu omču da se malo ko nije pokajao što je uopšte ušao u banku. Neka to i bude još jedan deo naše loše sudbine kraja 20. i početka 21. veka, ali ono preko čega apsolutno nikako ne mogu da pređem je demonstracija sile, koja na momente zvuči čak i kao pretnja – ...

Opširnije...

I, Orvele, je l’ to – to?

prva

Onomad sam ostala baš dugo na poslu. „Zaginula“ – što bi se reklo i sačekala spremačice koje uvek dolaze kad svi mi odemo. Tihe i neprimetne, ipak znaju dovoljno o svakom od nas. Ja se, opet, trudim, da ih primetim, pozdravim, kažem koju prijatnu reč. Srećem prvi put mladu ženu. Ima, otprilike, onoliko godina koliko ja medijskog staža, ali, ipak, prepoznaje moju televizijsku prošlost i onda sve kreće ustaljeno: „Zašto više nema emisije, tako je volela…“. Definitivno nije moja omiljena tema, ali trudim se da je ne uvredim pokazujući uzaludnost te priče. Kaže: volela bi više programa kakvi su nekada ...

Opširnije...

Najbolji prijatelj (?)

kuca

I o ovom Božiću će krenuti čestitke: ređaće se stihovi u sms porukama, FB zidovi će biti oblepljeni prigodnim slikama i rečima. Ništa nam ne verujem! Bar dok ne pokažemo da se nismo sasvim otuđili od ljudskosti i onoga što veličamo ovim porukama. Onomad, baš pred Novu godinu, ženu sa psom – vodičem slepih izbacili su iz autobusa. Ne jednom, više puta za redom. Pisale novine, gunđamo preko društvenih mreža, ali – pogledajmo se u oči: ovome nismo dorasli. Nisam od onih koji veruju da je trava zelenija u svakom tuđem dvorištu, ali poseta Beču prošlog leta me je uverila ...

Opširnije...