Kolumne:

VENTil

„Šta te boli uvo…“

Untitled-1

Nešto razmišljam, kako bi grdno mogao da se prevari neko ko pomisli da sam u svemu mirna, staložena, racionalna i tolerantna. Dobro, godine učenja (čitaj: rada na televiziji bez „podrške“ moćnog pedigrea ili „sponzora“), nauče čoveka, a naročito ženu da sa ozbiljnijim mirom pristupa tuđoj neozbiljnosti prema poslu. Ipak, ima nešto što nisam naučila: nemam trunku milosti, a kamoli tolerancije u odnosu na budalaste i bahate osobe koje svojom neodgovornošću i glupošću očas posla upropaste nečiji trud i rad. I sad, pošto svi već znamo da Ivanine i moje kolumne nastaju iz ličnih doživljaja, najpre umirujuća vest za prijatelje: ništa ...

Opširnije...

O onome za šta nam niko drugi nije kriv

kola

Danas mi je jedna nenormalna žena, okrećući „pun“ posred pešačkog prelaza u mojoj maloj ulici, zamalo prešla točkom preko noge. Da napomenem da sam prelazila ulicu sa dve 8-godišnje devojčice. Izdrala sam se na nju, naravno, ona je bila ljuća od mene. Pre nekoliko dana sam videla ženu kako sa malim detetom u rukama pretrčava autoput… nedavno isto jednu koja na Novom Beogradu van pešačkog, po mraku pretrčava Jurija Gagarina vukući dete od otprilike 3 godine van pešačkog prelaza – destinacija tržni centar, nema ništa drugo preko puta… Dete se saplelo pa ga je zato vukla kao kofer, cipelice su ...

Opširnije...

O duši i suncu

crkvica

Počela je Velika ili Strasna sedmica, poslednja uoči Uskrsa. Religioznost je duboko lična, čak intimna stvar i pristojnost ograničava kako raspitivanje, tako nagovaranje po ovom pitanju. Ipak, ko je hteo, mogao je na popisu stanovništva i o tome da se izjasni i nekako u tome ispadosmo vrlo otvoreni, gotovo demonstrativni hrišćani. Zato nam, valjda, ovih dana zeke, kao tradicionalno obeležje pravoslavnog Uskrsa (!?) iskaču iz svih reklama i zato, odjednom, svi govorimo „praznik“, kao da se to podrazumeva. Doduše, ove godine se Uskrs i Prvi maj kalendarski poklapaju, pa eto retke prilike da bar u nečemu budemo složni. Potrošiće se ...

Opširnije...

Sjaj i beda moga grada

slika31-cov

Grad čine ljudi. Prošla subota, Maraton, jedan od onih dana kada si ponosan na svoj grad, nasmejana lica i domaćih i i svih koji su nam došli. Karnevalska atmosfera, navijači, dobošari, bendovi…svi u službi podrške i bodrenja hiljada trkača. Ko nije nikada posetio Maraton – da zna: retko ćete imati priliku da se osećate tako ushićeno, dišete svi kao jedan-i sa trkačima i sa publikom. Retko ćete u životu imati i priliku da vidite toliko nasmejanih lica svih generacija i da im zavidite na trudu i volji da izdrže i pobede sami sebe… A onda će taj lepi balon odjednom ...

Opširnije...

Čaj od nane uz TV program

Preuzeto sa: www.najboljicajevi.com

Rekoh onmad Ivani: ako me neko još u životu bude pitao čime sam se bavila, reći ću da sam se uglavnom zanimala proizvodnjom saksijskog lekovitog i začinskog bilja za sopstvene potrebe. Šta da kažem? Sramota me da pominjem televiziju ljudima koji ne znaju. Kako li sam radila, kad nisam izdržala ovu konkurenciju ili iz kojeg su me rijeliti-programa izbacili – mogli bi da se pitaju. Zato je bolje da ćutim. A progovorila bih na lakat! Ipak, obećala sam sebi da neću blatiti esnaf. Najpre, dugo sam i sama jela taj hleb i znam da najčešće nije sladak. Nadalje – i ...

Opširnije...

Šminkanje špahtlom

Izvor : Alexandras Girly Talk

Svaka moda ima „svoje“, dođe pa prođe, pa se 10-20 godina kasnije pitaš da li je moguće da si bila lepa sebi sa gigantskim naramenicama, tapiranom kosom, „heroinskim“ look-om, iščupanim obrvama, sa belom majicom ispod haljine sa bretelama… Uvek se izdvaja nešto što je upadljivo i zajedničko za većinu, to su trendovi, razumljivo, ali opasnost od uniformisanosti i potpunog gubitka svake osobenosti i ličnog pečata proguta mnoge, to primećuju ljudi sa strane, ali sledbenicima mode to nije bitno, pa što da se sekiramo… Sada je čini se, najupadljivije šminkanje „špahtlom“. Ne znam sa čim drugim bih uporedila. Te količine tutorijala ...

Opširnije...