Kolumne:
posao

Kako da znaš da li si sposoban?

Koliko puta vam se dogodilo da ste primorani da se osećate loše zbog nečega što znate da ste uradili dobro? Jer vaš šef nije zadovoljan, ali ne znate tačno zašto? Da li vam se nešto sprema? Pravi li se manevar da vas zamene nekim boljim ili „boljim“? Podobnijim?

Ovaj „novi“ sistem poslovanja u kriznom periodu mnogima je osvojio ili utvrdio autoritet jer su dobili priliku da rukovode (čitaj – vladaju) ljudima koji u nedostatku izbora prave gomile kompromisa, ćute i trpe ono što ranije nikada ne bi.

Neki, kad se priča na ovu temu kažu „Dobrodošli na Zapad“. Nije to „Zapad“. Na „Zapadu“ se jasno zna ko je dobar, a ko ne. Biće da su kriterijumi malko drugačiji.

No, pošten čovek i dalje uvek naivno očekuje fer plej. Ljudi koji su vredni spremni su uvek za lojalnu konkurenciju, ona vuče da budeš bolji, da se više trudiš. Ali grozno je gubiti trku u životu od lošijih od sebe, zar ne?

Ovde na mnogo strana imamo samo karikaturu zapadnog sistema poslovanja. Sve iskrivljeno. U mnogim preduzećima i kompanijama prihvata se samo ono što u velikom broju slučajeva (sramotno često) neukim i nesposobnim autoritetima odgovara – strogost. „Uterivanje u red“. Vladanje zastrašivanjem. Ultimatumi.

Sada je trend i da ti poslodavci kažu da malo radiš. Odjednom za isto ili manje novca moraš da radiš tri puta više. Nabija ti se kompleks da si, dakle, lenj ili nesposoban. Obično provejava kako je neko bolji od tebe (što je ok samo ako stvarno jeste.) U jednom iskrivljenom sistemu vrednosti, sa kojekakvim primitivcima koji nam kroje život i poslove za stručnjake daju starletama – svakako da nije.

Na primer: šta se dešava ako neko ko zna posao i ima iskustva, može za jedan sat da završi nešto za šta su nekome potrebna tri . U normalnom okruženju će ga pohvaliti. Dobar je u poslu, uz to štedi i vreme i novac. U nenormalnom će reći da „malo radi“. Još je gore ako dok radi ne digne prašinu da svi vide kako je vredan. Strašno, strašno vreeeeeeeeedan! Vredniji će uvek biti neko ko „ufće i pufće“ i davi sto godina najjednostavniju stvar, teatralno, kao da mu život zavisi od toga. I mnogo i glasno priča o tome.

Što se tiče iskustva, imam utisak da se minuli rad više ne priznaje i ne poštuje. CV nije bitan. Retko gde još postoji elementarno poštovanje ličnosti, sposobnosti i znanja. Možda sam naivna, ali uvek bih očekivala da se zna ko je ko, ko šta zna i šta ga je dovelo tu gde je.

Jok. Ljudi novog sistema vrednosti te spuštaju daleko ispod onog što vrediš, izjednačavaju sa 20 godina mlađim početnicima koji tek uče posao i vređaju na sve moguće načine.

Da ćutiš. Da ne pomisliš da nešto vrediš. Tvoje znanje je veliki problem nekome ko ga nema, mora da te neutrališe, jer kako će da vlada tobom. Tj. – sobom.

Ljudi „zalutali“ u posao su oduvek predstavljali veliki problem, smetnju svakom napretku. U nedostatku autoriteta posezaće za čim stignu – da te „utegnu“ i stave ti do znanja da zavisiš od njihove milosti.

Često se čuju reči: „Moraš“ ili „Ne smeš“. One jasno govore o elementarnoj neukosti „autoriteta“, jer su u civilizovanoj poslovnoj terminologiji zabranjene. Ima hiljade ljudskijih načina da se saopšti šta se mora. Mom drugu je nedavno,kad je izjavio da nema nameru više da trpi poniženja, jedan takav rekao: „ A gde ćeš ti ako odeš odavde? Ko će tebe?“. Ne treba da napominjem da je čovek ozbiljno stručan i uspešan, u najboljim godinama, nagrađivan, ime u poslu. U tome i jeste problem…

Spusti nekog da bi sebe digao.

Često su ideje i inicijative takvih “autoriteta” potpuno bez mozga – jer ne zna posao. Frustriran svojom nemoći obavezno će odbiti tvoje inicijative, jer ne ide da budeš pametniji od njega. Dobra energija i volja da radiš ono za šta si se školovao i mnogo voliš – nestaju.

Nije poželjno ni povremeno dobro raspoloženje, jer on vlada situacijom samo kad te sroza i spusti. Da se slučajno ne osećas dobro. Ništa lepo i stimulativno od njega nikada ne možes da čuješ. Donosi uglavnom samo loše i zabrinjavajuće vesti (pravilo), da se slučajno ne opustiš. Non-stop zateže.

Setite se – da li ste nekada u životu imali problem sa nekim ostvarenim u svom poslu?

Sumnjam.